Do not stand By my grave, and weep. I am not there, I do not sleep— I am the thousand winds that blow I am the diamond glints in snow I am the sunlight on ripened grain, I am the gentle, autumn rain. As you awake with morning’s hush, I am the swift, up-flinging rush Of quiet birds in circling flight, I am the day transcending night. Do not stand By my grave, and cry— I am not there, I did not die.
Ne stoj kraj mog groba lijuć suze. Nisam ondje, san me ne uze— ja sam tisuće vjetrova što biju vrh brijega, ja sam sjaj dragog kamenja unutar snijega, ja sam sunčeva svjetlost što dozrijeva sjeme, ja sam blaga kiša u jesensko vrijeme. Kad otvoriš oči u spokojno svitanje, ja sam hitro, poletno skitanje tihih ptica što kruže kroza zrak, ja sam dan što nadilazi mrak. Ne stoj kraj mog groba u suzama sivim— nisam ondje, još uvijek živim.
Prepjevala: Kristina Šekrst
Leave a comment