William Stafford: A story that could be true / Priča koja bi mogla biti istinitom

If you were exchanged in the cradle and
your real mother died
without ever telling the story
then no one knows your name,
and somewhere in the world
your father is lost and needs you
but you are far away.
He can never find
how true you are, how ready.
When the great wind comes
and the robberies of the rain
you stand on the corner shivering.
The people who go by—
you wonder at their calm.
They miss the whisper that runs
any day in your mind,
“Who are you really, wanderer?”—
and the answer you have to give
no matter how dark and cold
the world around you is:
“Maybe I’m a king.”
Ako su te zamijenili još u kolijevci i
tvoja je prava majka umrla
a da nikom ništa nije kazala,
onda ti nitko ne zna ime
i tkoznagdje u svijetu
tvoj je otac izgubljen i treba te:
a ti si predaleko.
Nikad neće doznati 
koliko si doličan, koliko si spreman.
Kad jaki vjetrovi dođu
i grabeži kiše,
stojiš drhtajuć na kakvom uglu.
Slučajni prolaznici—
zapanjuje te njihov mir.
Prečuli su šapat koji neprestano
jurca tvojim umom,
“Tko si doista, lutaoče?”—
A odgovor koji se nameće
bez obzira na to koliko mračan i hladan
svijet oko tebe jest:
“Možda sam kralj.”

Prepjevala: Kristina Šekrst

Leave a comment

Blog at WordPress.com.

Up ↑